Uskršnja okružnica 2010 predsjednika HSS-a Kanade
Dragi prijatelji, članice i članovi HSS-a,
Evo je došlo proljeće, ranije nego li obično, barem u ovim hladnim predjelima Kanade, gdje ja živim. Sve se budi i blagost proljetno sunca obećava novo doba života i rasta.
U nas ovdje u Kanadi je novost naša redovna 28. Konvencija koja će se dogoditi 24.travnja 2010. Bar za mene, ona je prispjela prebrzo. Vrijeme se zahuktalo, a mi polako zaostajemo za tempom života, zar ne?
Valja nam se sastati u Vancouver-u na jednodnevno vijećanje o našoj bliskoj prošlosti, ali i o neposrednoj budućnosti, pa i onoj u daljini, ako se usudimo o njoj misliti. Danas, čini se, nitko ne misli na daleko. Živi se brzo, od danas do sutra. Vrijeme se troši uzalud, a ono je nenadoknadivo.
Bilo kako bilo, mi smo ovdje na ovom tlu već skorom 80 godina. Mogli bi to proslaviti slijedeće, 2011 i 2012 godine. Ja na tome inzistiram, ne zbog toga da drugima obznanimo da smo još ovdje, već radi nas samih, da odagnamo neke sive misli o HSS-u, koje ponekad dođu nepozvane, pa nas gurnu na krivu stranu od ljudske radosti.
Dakle, postojimo, pa onda proslavimo naš osamdeseti rođendan.
Drugo, valja nam naći novog predsjednika, jer ja sam odslužio dva mandata. Kada sam o tome govorio s vodećim ljudima stranke, većina mi reče da ostanem još jedan mandat. Brat Vlado Petruš kaže: „Taman smo se na vas naučili“. Svi dobro znate koja je opasnost od starog predsjednika, da mu umna i osjećajna snaga popusti, te pomuti stvarnost s nečim nepostojećim. Moram priznati da se ne osjećam previše star, osobito kad se nađem s mlađim svijetom. Morate o tome sami odlučiti.
Treba nam riješiti naše kućne poslove, da vidimo koliko smo vrijedni. Naša pravila kažu da to mora biti napisano, a ne onako po sjećanju i napamet. Molim, vaša izvješća da budu na papiru. Pa makar ih pisali rukom.
Naše sestre i braća u Vancouver-u, oduvijek su bili dobri domaćini. Mi smo među njima, kao kod svoje kuće. Znam da oni nikad ne zakažu.
Radujem se našem susretu u Vancouver-u.
Sretan Uskrs Vama i Vašima!
Neka nam naša slavna i hrabra HSS ostane izvor životne radosti i potvrda da hrvatstvo nikada neće umrijeti u nama.
Vjera u Boga i hrvatska,seljačka sloga!